Oko 1860. godine bilo je već dosta pučkih škola u bližoj okolici Zagreba. Međutim, u tadašnjem Vrapču zbog nemara općinskih činovnika nije bilo škole jer su tvrdili da seljaku ne treba „učione“. Zalaganjem velikoga suca županijskoga Ljudevita Reznera, župnika u Vrapču Karla Koniga te seoskoga suca Vatroslava Majdaka osnovan je 1862. godine školski odbor sa zadatkom da pripremi i osigura sve potrebno za gradnju škole. Tada je bilo odlučeno da se škola sagradi nad crkvenom kućom, s produženjem unutar crkvenoga dvorišta i na zemljištu susjednoga seljaka Pavlinca, kojem je isplaćeno 300 forinti za otkup zemljišta.
Škola u Vrapču počela je raditi 11. studenoga 1863. godine. Za prvog učitelja bio je postavljen Dragutin Šur. Već sljedeće godine, 27. travnja 1864., školu je posjetio vrhovni župan zagrebački Ivan Kukuljević Sakcinski, a u vrijeme ljetnog odmora i ban Ivan Mažuranić.
Prvi godišnji ispit održan je 1. rujna 1864. godine uz prisustvo mnogih uzvanika. Za tu priliku nabavljena je i knjiga u koju se zapisivala povijest ove škole. Školu u Vrapču tada su polazila djeca iz Završja, Krvarića, Gorenaca, Kustošije, Jaruna, Rudeša, Prečkog i Španskog.
Župnik Dragutin Karl Konig 1867. godine otišao je u Sisak i poklonio 30 knjiga, što je bio začetak školske knjižnice.
Godine 1910. škola je bila među utemeljiteljima Hrvatskog pedagoško-književnog zbora. Broj polaznika škole rastao je, a zapisi govore kako je školske godine 1929./30. bilo upisano 353 učenika i 76 opetovničara. Iste je godine u školu uvedeno električno osvjetljenje, a trideset je učenika pet dana boravilo na moru, pa se ovo bilježi kao prva ekskurzija u Primorje.
Neposredno pred Drugi svjetski rat crkva je zgradu škole prodala općini Vrapče. Točno na stogodišnjicu djelovanja škole u crkvenoj kući, 1963. godine, općina Črnomerec odobrila je gradnju nove škole u Gornjem Vrapču. Tako je rad nove škole na današnjoj lokaciji počeo 1. rujna 1965. godine.
Godine 1974. škola dobiva ima OŠ „Vlado Prišlin“. Iako je nova škola u to vrijeme radila gotovo deset godina, još uvijek nije u potpunosti zadovoljavala potrebe učenika i djelatnika. Voda iz vodovoda stigla je u školu tek 1977. godine, a nastava tjelesnog odgoja odvijala se u predvorju škole. Zbog toga je u siječnju 1982. godine izglasan samodoprinos kojim su stanovnici Gornjeg Vrapča sve do 1987. godine izdvajali pola posto plaće za izgradnju sportske dvorane.
Škola je 1991. godine ponovo dobila staro ime OŠ Gornje Vrapče. U ratnim godinama djelatnici škole pomogli su u smještaju prognanih i izbjeglih učenika, kojih je u školskoj godini 1992./93. bilo čak 12 posto od ukupnoga broja učenika. Gradnja sportske dvorane dovršena je 2002. godine pa su učenici, napokon, iz hodnika prešli u adekvatan sportski prostor.
Škola danas ima oko 300 učenika i 16 razrednih odjeljenja. Rad je organiziran u dvije smjene. Gotovo svaki učitelj vodi poneku izvannastavnu aktivnost.